Pozorišna scena je „sveto mesto“, a pozorište lek za dušu! U vremenu nedaća i političkih previranja koja su nam danas isuviše dostupna i postala su često tema svakodnevnih razgovora, hajde da pričamo o nečem lepšem, nečem što nas čini boljim. Hajde da pričamo o pozorištu.
Ako još uvek niste bili u našem pozorištu, krajnje je vreme da i vi uplovite u najbezbednije mesto u našem kraju. Dođite u „Sklonište u teatru“ jer tu se vode neki lepši razgovori. Dođite da izlečite dušu i provedete nezaboravne trenutke. Ljudi vrlo često izgovaraju rečenice „nemam vremena“ ili „ko će sad do grada na neku predstavu“ „karte se kupuju mnogo ranije, da li ću tad moći“ i tako se vrtimo u začaranom krugu umesto da zavirimo barem ovde u kraju u jedno mesto koje traje, za koje vrlo često karta nije potrebna, dovoljno je da ostavite prilog od srca i koliko možete u kutiji za donacije i da uživate. Svakog vikenda od oktobra do juna u „Skloništu“ vas čeka novo iskustvo!
Subota je, 28. 03. 2026. godine i naše „Sklonište“ dočekuje publiku, uvek dođe i neko nov koga još niste upoznali. Jedan stariji meštanin redovan je gost našeg pozorišta, užurbano prilazi teatru i sa osmehom izgovara: „Kakva jezička metafora - sklonište u teatru.“ Na ulaznim vratima ga dočekuju članovi PAB-a uz osmeh i čuveno „Dobro nam došli, izvolite.“
Mesta u publici se popunjavaju, među publikom žamor, razgovori pred gašenje svetla. I, svetlo je ugašeno, potpuni mrak. Na sceni glumac sa baterijskom lampom. Vešto baratajući svetlošću i glasovnim mogućnostima glumac nas uvodi u nekoliko likova, Njemu, Aleksandru Ristanoviću se sudi za godine protraćene na fakultetu. Saznajemo da je proveo tri godine na „elektrotehnici“ tri izgubljene godine i da se kasnije na glumi nije proslavio. U sudnicu redom ulaze svedoci, profesori sa fakulteta, a sve je prikazano samo svetlošću. Publika se smejala svedočenjima koji opisuju Aleksandra kao studenta, on se branio sam, nevešto, a tužitelj je bio uporan. U svoju odbranu izjavljuje -„Nisam kriv“. Tužitelj postavlja pitanje „Zašto gluma?“ Jedan od svedoka, profesor, opisuje i šta znači reč „Glumac“ – Glup, Lud, Umišljen, Maštovit, Arogantan, Cinik. Sva lica jednog glumca obasjana samo svetlom iz više uglova i lakim prelaskom na različite glasove, te subote u našem teatru stvorili su neobičnu atmosferu uz večitu dilemu – Da li vreme provedeno u traganju za sobom i onim čemu težimo može biti izgubljeno vreme? „Kroz niz komičnih transformacija i šaljivih situacija iz života optuženog, ova predstava preispituje motiv i važnost bavljenja umetnošću u vremenu opšteg materijalizma.“-deo recenzije.
Kada sam pročitala najavu za predstavu „Sudnica“ pomislila sam - kako je moguće da sudnica bude obrađena na taj način, ali u svetu glume i umetnosti čuda su moguća. Monodrama Sudnica delo je Aleksandra Ristanovića koji ju je napisao, kako je sam posle predstave rekao na kraju sedmog semestra Akademije kada im je profesor savetovao da je za njih kao mlade neafirmisane glumce važno da imaju na svom repertoaru i jedno takvo delo. Predstava je osvojila Grand-prih na festivalu Urban fest u Nišu 2016. Proglašena za najbolju predstavu u selekciji fakulteta na festivalu Kestenburg 2017. u Banjaluci. Najbolja monodrama na Festivalu monodrama i malih scena Istočno Sarajevo 2017.
Subota je 21. 03. 2026. godine na istom mestu kao i mnogo puta do tad „Kabare“ i svaki put je iskustvo drugačije i svirka sve bolja, a druženje koje se nastavi posle zvaničnog dela vredno je i lepo iskustvo. Uz pesme : Al’ tebe volem, Da si zvezda sele moja, Čučuk Stana, Čaerije šukarije, Čamac na Tisi, Zlatni dukat, Im’o sam strašnog petla, U razdeljak te ljubim, Ja sam žena na sve spremna, Dragi stoj- Čekala sam, Na morskome plavom žalu, stalna interakcija sa publikom stvara neverovatnu atmosferu jedinstva. Glumci našeg teatra publiku pričom o pesmi ili njenom tvorcu uvode u svaku sledeću numeru na repertoaru, a publika uz osmeh i koji zapevan stih uključena je u svaku lepu notu. Sa „Kabareom“ nikada nema greške i vrlo često je na repertoaru našeg pozorišta i ne smete propustiti to iskustvo! Izdvojila bih kao poseban doživljaj slušati mlađanog Milana čarobnog glasa, nagrađivanog recitatora i laureata ovogodišnjeg takmičenja iz muzičke kulture koji peva na romskom jeziku, kao i lepu Nađu koja kad pusti svoj predivan glas očara sa pesmom Čučuk Stana, neobične i veličanstvene stihove peva zajedno sa tvorcem numere svojim tatom Zoranom. Mladi su uvek najvažniji i naš teatar im je podrška u napretku. Jovanine recitacije podižu poeziju na još viši nivo. Jelenine vešte humoristične upadice razoružavaju, a ceo ansambl sa gostima veče čini nezaboravnim.
Svojim gostovanjima „Kabare“ oduševljava i publiku u regionu!
Subota je 14. 03. 2026. godine, sala našeg pozorišta je puna do poslednjeg mesta. Predstava „Budućnost je stigla juče“ nastala u našem teatru nepogrešiv je izbor koji nas navodi na razmišljanje- „Da li je život ono što nam se događa dok čekamo budućnost?“- „Da li zaista veštačka inteligencija može da zameni čoveka?“ Izuzetna gluma, uvežban pokret, neočekivan preokret, smeh i pitanja, glumački tandem koji osvaja srca sve zajedno važni su segmenti ovog dela, budućnosti!
Na gostovanjima naši glumci se posle predstave poklone publici koja ih gromoglasnim aplauzom nekoliko puta vrati na scenu kao nedavno u Bogatiću gde je atmosfera u publici bila izuzetna, a njihova divna velika scena učinila je „Budućnost“ još lepšom.
Uz predstave za decu, veoma su česta gostovanja mladih glumaca u našem pozorištu. Svakog meseca možete provesti divne trenutke i iz njega izaći bogatiji i bolji!
Da li ste do sad posetili naše pozorište? Ako niste, ponoviću, krajnje je vreme da to bude uskoro, možda baš sutra, 04. 04. 2026. godine kada u našem mestu gostuje Kot Teatar, zatim 18.04. kada je Kabare, a kraj aprila rezervisan je za gostovanje Ivana Perkovića - „Pesnika za pesnike“.
„Smatram da je pozorište najveće od svih umetničkih formi, najneodložniji način na koji ljudsko biće može da podeli sa drugim osećaj kako je biti ljudsko biće!“ – Oskar Vajld
U nastavku vam donosimo galeriju fotografija koja dočarava atmosferu iz „Skloništa u teatru”.




Predstava "Budućnost je stigla juče"





Kabare "Svirka i Ćirka"



Predstava "Sudnica"



Druženje u lobiju posle predstave
PAB je tu, u komšiluku – u našem skloništu, gde su svi ljudi dobre volje dobrodošli!
Autor teksta: Tamara Bokun