Sredinom devedesetih, dok je otkup stanova bio uglavnom pri kraju, Batajničani su se sve češće okretali slobodnom tržištu nekretnina. Lokalni list Ogledalo je u oktobru 1995. godine zabeležio kako je ta nova stvarnost izgledala — koje su cene vladale, šta je bilo najpopularnije i kojih zamki su kupci morali da se čuvaju. Tekst potpisuje J. Peršić.
KOLIKO KOŠTA STAN U BATAJNICI?
Po, uglavnom okončanom, otkupu stanova uveliko se odvija kupo-prodaja stanova, kuća i placeva u Batajnici. Kakva je trenutna situacija?
Prema našim saznanjima prodaju se stanovi raznih veličina i broja soba, razne starosti i opremljenosti, kao i na raznim mikro lokacijama. Najviše se traže stanovi u bivšoj IV urbanističkoj mesnoj zajednici, gde su zgrade stare 10 do 15 godina, imaju centralno grejanje i spadaju u kategoriju usmerene stambene gradnje te zadovoljavaju tehničke normative. Najviše su traženi stanovi manje kvadrature, mada prođu imaju i veći, sve do četvorosobnih dupleksa i tripleksa. Najskuplji su, računajući po jednom kvadratnom metru, upravo manji stanovi, za koje su kupci u stanju da lakše izdvoje potrebnu sumu, a cene se razlikuju zavisno od starosti, lokacije, očuvanosti, opremljenosti i mogućeg roka za useljenje. Za ove stanove cena po metru kvadratnom varira od 900 do 1.000 DEM. Veći stanovi, pod uslovom da ispunjavaju sve uslove kao i manji, imaju nešto nižu cenu i ona se kreće negde oko 850 DEM po metru kvadratnom. Stanovi u drugim delovima Batajnice, koji nemaju centralno grejanje, nešto starijeg datuma gradnje i sl. imaju i nešto nižu cenu, u proseku negde oko 800 DEM po kvadratnom metru. Kod svih stanova podrazumeva se preduslov da imaju urednu dokumentaciju o kupovini (staro vlasništvo) što podrazumeva ugovor overen kod suda i potvrdu da je kupoprodajna vrednost isplaćena u celosti. Pored toga prodavac je dužan da ima i uverenje o državljanstvu SR Jugoslavije novijeg datuma.
Kada je reč o prodaji individualnih stambenih zgrada, bitno je reći da kuća koja se prodaje mora da ima vlasnički list svežeg datuma izdat od strane gruntovnice (zemljišne knjige) i kopiju plana izdatu od strane katastra. Česta je prodaja kuća koje imaju i delove koji su bez odgovarajuće dokumentacije dograđivani ili nadgrađivani, a nije izvršen proces legalizacije. Ovde kupcima savetujemo oprez. Cene kuća su takođe često nerealne, što treba na neki način i razumeti - vlasnici nisu u stanju da razlikuju građevinsku i tržišnu vrednost. Placevi koji se nude (ovde mislimo na građevinske placeve), po našoj proceni, u oko 80% slučajeva su društveno vlasništvo, što znači da se legalno ne mogu prodati.
J. Peršić
Izvor: Ogledalo, br. 35, oktobar 1995.