U svetu gde su buka, saobraćaj i konstantni digitalni impulsi postali normalna pozadina života, tišina je postala luksuz. Ipak, našoj glavi, nervima i srcu – tišina je potrebna više nego ikada.
Batajnica nije izuzetak. Kako se širi, tako postaje sve življa, ali i sve bučnija. Sirene, avioni, radovi na putevima, gradski autobusi, pa i konstantno zujanje iz prodavnica i lokala, ostavljaju sve manje prostora za predah. Zato se pitamo: gde možemo da pronađemo malo mira u svom kraju?
📍 Gde bežimo kad tražimo tišinu?
Iako ne postoji zvanična „zona tišine“, mnogi Batajničani znaju gde da pobegnu:
Obale Dunava kod naselja Crvenka – rano ujutru ili predveče, ovo je idealno mesto da se udahne mir i pusti mozak da se resetuje.
Staza pored pruge – iako deluje neobično, ovaj pravac često služi kao meditatvna šetnja za one koji žive uz nju.
Stari deo Batajnice, sa malim ulicama i dvorištima, još uvek zadržava taj tihi duh prošlosti.
Groblje – zvuči čudno, ali upravo zbog svog mira i odsustva saobraćaja, neki ga koriste kao mesto za razmišljanje i tihe šetnje.
Privatna dvorišta i bašte – oni koji imaju sreće da ih poseduju, često ih nazivaju „svojim zen prostorom“.

🔇 Da li nam treba tišina ili bežimo samo od stvarnosti?
Nekada, tišina nije samo beg od buke – već beg od sebe. Ali najčešće, ona je prostor za reset. U njoj čujemo sopstvene misli, razmišljamo dublje, donosimo bolje odluke.
Kada u Batajnici zafali tišina, oseća se i u nervozi ljudi u redu u prodavnici, u vozačima koji trube bez razloga, u deci koja teško nalaze prostor za fokus. Zato je važno da razmišljamo kako možemo sačuvati oaze mira u našem kraju.
💡 Mogu li zajedničke inicijative doneti više mira?
Zamislimo sledeće:
Postavljanje tiših zona u parkovima (sa znakom: bez muzike, bez galame)
Uređenje malih senzorno-opuštajućih vrtova
Podrška za joga radionice i vođene meditacije na otvorenom
Očuvanje šuma i zelenih površina kao tampon zona protiv buke
Možda su ovo male stvari, ali za nervni sistem – ogromne.

✅ Zaključak:
U Batajnici još uvek postoji mesta gde možemo pronaći mir, ali ih je sve manje. Ako ih ne budemo svesno čuvali, možda ćemo ih izgubiti zauvek. A tišina, kada jednom ode – ne vraća se lako.