Jedan od preživelih logoraša zloglasnog Jasenovca bio je Dragan Mataruga, radnik iz Nove Pazove, poznat po zalaganju za radnička prava. Rođen je 1934. godine u bosanskom selu Međeđe, kod Bosanske Dubice.

U zborniku „Poimenični popis žrtava koncentracionog logora Jasenovac 1941–1945.“ navodi se čak 52 osobe sa prezimenom Mataruga. Petoro Draganovih najbližih srodnika bilo je zatočeno u logoru: on sam, njegova sestra i majka Kosa, kao i stričevi Rade i Mara.
„U logoru u Sisku razdvajali su majke od dece. Ženama su tada obrijali i ošišali kosu, pa više nisam mogao da prepoznam sopstvenu majku. Mnoga deca nisu htela da se odvoje od majki, pa su ih ustaše kundacima odvajale i bacale na beton“, prisećao se Dragan.
Žene su potom deportovane na prinudni rad u Nemačku, dok su deca odvedena u Jasenovac. Iz Jasenovca su u stočnim vagonima prebačeni do Zagreba. Put koji je trebalo da traje nekoliko sati, trajao je čak sedam dana. U vagonima su deca bila gladna i žedna, mnoga su se razbolela, a neka umrla – od gladi, iscrpljenosti i tuge za majkama.
Na jednom od zaustavljanja, njegov brat Rade iskočio je iz vagona i ubrao tikve i kukuruz, čime su se deca nakratko okrepila i utolila glad.
Iz Zagreba su deca prebačena u Križevce, a zatim u okolinu Trnja i Vražeg oka. Crveni krst je raspoređivao decu po seljačkim domaćinstvima. Dragan je smešten kod Mate Kuretića, gde je čuvao stoku. Tu se razboleo od tifusa, ali ga je, nakon velikih napora, izlečila jedna starica, čijeg se imena više nije mogao setiti.
Zahvaljujući intervenciji Crvenog krsta, deca su spasena, a iza te akcije stajala je i Dijana Budisavljević sa svojim saradnicama i medicinskim sestrama.
„Moja priča o strahotama rata je duga. Bio sam u osam logora. Majka je pobegla iz nemačkog zarobljeništva i pridružila se partizanima, ali su je ustaše uhvatile, zaklale i bacile u Savu. Otac mi je poginuo u ratu, sestra umrla u logoru, a oslobođenje sam dočekao kao siroče“, govorio je Dragan.
Ipak, prekaljen u mukama, uspeo je da opstane, da se školuje, postane svoj čovek, zasnuje porodicu i stekne dom. Ostao je da svedoči o jednom krvavom, neljudskom vremenu i zločinu koji se ne sme zaboraviti.
Ova ispovest Dragana Mataruge zabeležena je 8. aprila 2010. godine.