Pedesete godine u Batajnici obeležila su jednostavna, ali topla vremena kada je detinjstvo imalo posebnu draž. Fotografije sačuvane iz tog perioda otkrivaju svet u kojem su deca odrastala skromno, ali ispunjeno smehom, druženjem i igrom na otvorenom.
Devojčice su često nosile haljinice sa cvetnim ili kockastim dezenima, ukrašene velikim mašnama u kosi, dok su dečaci ponosno pozirali u kratkim pantalonama i košuljama. Iako je odeća bila jednostavna, svaki detalj – od belih čarapica do pažljivo vezanih mašni – govorio je o brižnosti roditelja i želji da deca izgledaju uredno i svečano, čak i u svakodnevnim prilikama.
Deca su se najviše okupljala na ulici, u dvorištima i na livadama, gde su zajedno provodila sate u igri. Lopta je bila omiljena zabava, a devojčice su brižno čuvale svoje lutke – često jedine u selu ili komšiluku.
Jedno od glavnih mesta za okupljanje dece bila je tadašnja glavna ulica u Batajnici – Maršala Tita, današnja ulica Majora Zorana Radosavljevića. U to vreme, ulica je bila gotovo bez saobraćaja, pa je služila kao veliko igralište. Tu se čuo smeh, jurile su se lopte, pravile igre do kasno uveče, a prolaznici su često zastajali da se nasmeše malim igračima.
Poseban šarm tih dana daju i prizori dece koja su slobodno vreme provodila na livadama, u društvu životinja. Pačići koji slobodno šetaju travnjakom, dok ih deca radoznalo posmatraju i maze, deo su te idilične slike odrastanja pedesetih godina. Takvi trenuci svedoče o prirodnom, jednostavnom i nežnom detinjstvu, koje je bilo neraskidivo vezano za selo i ritam svakodnevnog života.
Na fotografiji vidimo dvoje mališana iz Batajnice pedesetih godina – devojčicu sa velikom mašnom u kosi i dečaka u udobnom kombinezonu. Njih dvoje stoje jedno pored drugog, a u rukama drže trešnje, možda tek ubrane sa drveta.
Ova scena oslikava tipičan trenutak tog vremena – deca su slobodno istraživala prirodu, igrala se ispred kuće ili u dvorištu, jela voće koje su ubrala sopstvenim rukama. Njihova garderoba je jednostavna, ali uredna, baš onakva kakva se nosila u to doba: pletene čarapice, sandalice i lagani pamučni džemperi.
Fotografija odiše toplinom i prirodnošću – bez poziranja, bez nameštenog osmeha, samo pravi mali trenuci detinjstva u Batajnici pedesetih.
Porodice su živele skromno, ali se osećao jak duh zajedništva. Stariji su pomagali mlađima, bake su bile stub doma i okupljale su unuke, a majke su brinule da deca uvek budu sita i obučena. Svako dete imalo je svoje zaduženje, ali i dovoljno vremena za igru.
Na ovoj fotografiji iz pedesetih godina u Batajnici prikazana je devojčica u letnjoj haljinici sa dezenom, pažljivo začešljane kose i sa bisernom ogrlicom – znakom da su roditelji želeli da njihova deca izgledaju svečano i pristojno čak i u običnim danima. Pored nje stoji stolica na kojoj sedi lutka u bogatoj, raskošnoj haljini od tila – tada pravi luksuz i dragocenost, jer su lutke bile retke i čuvane kao pravo blago.
Ispred stolice je velika gumena lopta, još jedan simbol detinjstva tog vremena. Igračke su bile malobrojne, ali su deci značile više nego današnje – lopta je okupljala drugare iz kraja, a lutka je postajala deo devojčinih malih porodičnih igara.
Zanimljiv je i stav same devojčice – stoji uspravno, sa rukom na boku, ponosno pozirajući pored svoje dragocene lutke. To nije samo dečja poza, već i odraz tadašnjeg duha – ozbiljnost i ponos protkani kroz skromnost.
Ova fotografija sjajno oslikava detinjstvo u Batajnici pedesetih: vreme kada su igračke bile malobrojne, ali se o njima brinulo kao o pravim prijateljima; kada se detinjstvo odvijalo u dvorištima i prirodi, a uspomene beležile u crno-beloj fotografiji koja danas ima neprocenjivu vrednost.
Na ovim fotografijama jasno se vidi toplina tog perioda: sa loptom, lutkom ili u jednostavnom društvu braće i sestara. Njihove ozbiljne, a ipak znatiželjne oči svedoče o vremenu kada je detinjstvo bilo čvrsto povezano sa prirodom, porodicom i zajednicom. To su bili trenuci kada je i najskromnija igračka imala neprocenjivu vrednost, a sreća se merila druženjem, smehom i sigurnošću doma.
Čuvajmo ovakva sećanja od zaborava – jer u njima živi toplina detinjstva koje ne sme biti zaboravljeno!