
Upoznavanje momaka i devojaka u Sremu obično se dešavalo na svečarima (krsnim slavama), javnim česmama ili mobama, dok su stariji članovi porodice imali zadatak da se raspitaju o potencijalnom bračnom partneru. Svadba se najčešće održavala u jesen, kada ima rakije i vina, a obavezni deo proslave bili su muzika, pesma, bećarci i običaj prikazivanja, gde se glasno objavljivalo šta je ko dobio na poklon uz zdravicu pićem.

Jedan od običaja koji se održao do današnjih dana je sremska zabijačka, vreme kada se vredni Sremci okupljaju posle setve i žetve kako bi pripremili zimnicu od mesa i mesnih specijaliteta. Prava sremska zabijačka je doživljaj koji pamte komšije, prijatelji i rodbina, jer tog dana se vredno radi, dobro jede, a uveče može i da se popije u kući domaćina gde u slozi žive četiri generacije.

Običaj čuvanja Hristovog groba, jedinstven u pravoslavnom svetu i zabeležen samo u Jerusalimu i kod Srba iz Vrličke krajine, nastao je u Dalmaciji tokom 16. veka, a nakon egzodusa Srba 1995. godine nastavljen je u Batajnici ispred hrama Rođenja presvete Bogorodice. Ova tradicija, koju čuvaju potomci Vrličana okupljeni u Društvu Čuvara Hristovog groba, nalazi se na listi nematerijalnog kulturnog nasleđa Srbije i kandidat je za Uneskovu listu svetske baštine.

Spomen česma posvećena deci stradaloj u NATO bombardovanju izgrađena je 2014. godine u naselju Ekonomija 1, a njen nastanak inicirao je „Pokret za razvoj Batajnice“ uz podršku umetnika, organizacija i Gradske opštine Zemun. Iako nije zvanično proglašena kulturnim dobrom, 2015. godine svečano je osveštana uz prisustvo verskih zajednica i lokalnih vlasti, dok se o njenom održavanju brinu meštani.

U Batajnici su podignuta dva obeležja posvećena žrtvama NATO bombardovanja 1999. godine, među kojima je i spomen-park „Mala Milica Rakić“, posvećen tragično stradaloj trogodišnjoj devojčici, koji je 2017. godine obnovljen uz podršku Ministarstva odbrane.
Spomenik batajničkim borcima iz Drugog svetskog rata, podignut 1954. godine u centru Batajnice, prikazuje borca u jurišu i nosi imena palih boraca i žrtava rata, a njegovo autorstvo pripada vajarki Ljubici Savić-Grasi.

Krajem 19. i početkom 20. veka Batajničani su pokrenuli manifestaciju „Žitna molitva“, nakon što je sedam godina za redom grad uništavao prinose, podigavši krst na obali Dunava gde su se molili za zaštitu. Ova tradicija, prekinuta nakon Drugog svetskog rata, obnovljena je 2015. godine kada je Zavetni krst proglašen za spomenik kulture, a 2018. osnovano udruženje „Zavetni krst – žitna molitva“ radi očuvanja ove baštine.

Episkop sremski Vasilije osveštao je 16. oktobra 2016. godine zemljište za novu crkvu u batajničkom naselju Belarica, posvećenu Svetoj Velikomučenici Nedelji, koja je posebno poštovana među doseljenicima iz severne Dalmacije, Like i Krajine. Ova crkva simbolizuje nastavak hrišćanske tradicije Belarice, čije postojanje datira još iz turskih katastarskih popisa iz XVI veka, i potvrđuje postojanost naroda kroz vekove.

Naselje Šangaj u Batajnici dobilo je svoju pravoslavnu crkvu posvećenu Svetom Jovanu Šangajskom, čija je izgradnja počela 2014. godine, a hram je svečano osvećen na Petrovdan 2015. godine. Od tada, svake godine 2. jula, na dan Svetog Jovana Šangajskog, u crkvi se održava hramovna slava uz svetu liturgiju i dodelu priznanja zaslužnim građanima.

Temelji crkve Rođenja Presvete Bogorodice u Batajnici osvećeni su 14. novembra 1992. godine, a završetak i osvećenje hrama obavljeno je 20. maja 2007. uz prisustvo brojnih vladika i vernika. Crkva je izgrađena dobrovoljnim prilozima, uz najveću finansijsku podršku opštine Zemun, a u njene temelje ugrađena je čestica moštiju Svetog kneza Lazara.

Crkva u Batajnici, osnovana 1726. godine, kroz vekove je preživela ratna razaranja, propadanja i obnove, a današnji barokni hram Svetih arhistratiga Mihaila i Gavrila izgrađen je 1785. godine. Zahvaljujući obnovi 2001-2004. godine, crkva je sačuvana kao jedan od najstarijih hramova u Zemunu i Beogradu.

Razvoj zdravstva u Batajnici usko je povezan sa razvojem Zemuna, gde je 1730. osnovan prvi karantin, značajan za suzbijanje epidemija i ekonomski razvoj. Danas Batajnica ima svoju ambulantu, ali mnogi građani koriste usluge modernijeg Doma zdravlja „Zemun“ zbog demografskog rasta i većeg kvaliteta usluga.

Osnovna škola „Svetislav Golubović-Mitraljeta“ osnovana je 1969. godine u Batajnici kako bi zadovoljila potrebe rastućeg naselja, a nastava je u početku organizovana u zgradama drugih škola dok nova zgrada nije završena iste godine. Danas škola ima bogatu tradiciju, brojne nagrade i modernizovanu infrastrukturu, uz podršku stručnog kadra i saradnika.

Osnovna škola „Pinki“ u Batajnici osnovana je 14. novembra 1961. godine kako bi zadovoljila potrebe rastućeg naselja, a nastavu danas izvodi u tri zgrade, uključujući i rekonstruisane prostorije sa modernim kabinetima i bibliotekom. Iako nema sopstvenu fiskulturnu salu, škola koristi prostor FK „BSK“, a obrazovni proces sprovodi oko 50 nastavnika, stručnjaka i pomoćnog osoblja, uz bogatu tradiciju sekcija.

Osnovna škola „Branko Radičević“ osnovana je 1955. godine, a nastavu je prvobitno održavala u sklopu objekta „Mostogradnje“, dok je od 1982. godine prešla u novu zgradu, koja je proširena 2008. godine modernim sadržajima poput fiskulturne sale i biblioteke. Danas školu pohađa oko 1400 učenika, dok nastavu izvodi oko 90 nastavnika i učitelja.

Kratko putovanje kroz vreme od začetka školstva u Batajnici krajem 18. veka do današnjih dana.

Svetislav Golubović Cvejko bio je hrabri i neumorni vođa Narodnooslobodilačke borbe u Batajnici i okolini, koji je svojom odlučnošću, plemenitošću i smelošću motivisao mnoge da se pridruže otporu protiv okupatora, učestvujući u brojnim akcijama i organizujući partizanske jedinice.

Nakon oslobođenja život u Batajnici je polako počeo da teče u novim promenjenim društveno-političkim okolnostima.

Da li ste znali da je Batajnica imala jako popularan bioskop u kojem su mogli da se pogledaju aktuelni filmovi svog doba?

Tokom Drugog svetskog rata, Batajnica je bila poprište diverzantskih akcija Narodnooslobodilačkog pokreta (NOP), što je izazvalo represivne mere nemačkih i ustaških snaga prema lokalnom stanovništvu. Uprkos okupaciji, stanovnici su pružali podršku NOP-u, a Batajnica je konačno oslobođena 23. oktobra 1944. godine od strane jedinica Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije (NOVJ).